Izložbe

Kad pogledam sa ove distance, malo je izložbi bilo, ali …eto.

Ucestvovao na više kolektivnih izložbi i velikom broju samostalnih.
Od samostalnih izložbi izlagao je:

-Cigota galerija “Cigota” u više navrata 1994, 1995, 1997, 1998, 2011 godine.
-Kosjeric galerija Doma kulture 1997,2001 godine.
-Bajna Bašta galerija “MG” 1996 godine
-Zrenjanin Dom Vojske 1997 godine
-Beograd prostorije “G17” 1999 godine
-Užice kafe “Jeremicak” 1998 i 1994 godine
-Užice galerija “Art” 2004 godine

Ucesnik brojnih kolonija u okolini Zlatibora, Tare, Kremana, Zrenjanin ….


Od kritika izdvojio bih kritike Obrada Jovanovica i Zorana Jancica.

KRITIKA OBRADA JOVANOVICA

Krajem prošlog veka u umetnickim i kritickim krugovima slika kao izraz i kao odraz ne da je osudjivana na smrt ,nego joj je bilo i presudjeno i ona je bila skoro zakopana. Cak su i neki slikari bili zanemarili ili zaboravili da slikaju.Medjutim iskonska potreba za izražavanjem,a samim tim i za uživanjem je potvrda same egzistencije potpunog coveka .
Potpun covek znaci postoji, doživljava i izražava jer je i sam nastao iz doživljaja , sam je iz izraza.

Ova izložba Mirka Sekulica je divan primer covekove potrebe za izražavanjem i uživanjem u samom cinu slikanja i zasluge da ima izložbu .

Njegove slike nisu ni mudre ni premudre, nisu zgroženost i ocajanje ništavila ,one su iskren ljudski doživljaj i pokušaj sugestije licnog ka planu opšteg. U tom pojmu opšteg podrazumevam i sebe koji ovo pišem i vas koji ovo gledate . Mi svi, nas troje:On koji slika sliku ,koja nastaje i mi koji je gledamo cinimo jednu humanisticku svest ,odnosno potrebu za stvaranjem lepog, uživanje u lepom ili posedovanjem lepog.
U tom fenomenu stvaranja lepog krije se identitet umetnika,a u lepom odnosno zanatskoj veštini sama umetnost.
Mirkovo slikarstvo nije pretenciozno prema zaumnim sklopovima poetikama mašte nadrealizma ili enformela.On uživa u obicnom prizoru ciste prirode,njene transformacije prirodnog ambijentalnog stanja od skale proleca,leta,jeseni,zime. I uživanja u slikarskom odgonetanju suštine datih godišnjih doba.
U tretiranju boje impresionista, a u gestu, plasmanu poteza suzdržani ekspresionista sa kultivisanom bojom, njenom zvucnom i hromatskom vrednošcu on rešava motiv.Izvesna pitomost i mekoca perspektive, ostavlja utisak melanholije i ceznje za nedostižnim što samo pojacava iluziju prostora i car prikazanog.
Tako zavicajni pejzaž dobija još jednog pevaca koji se pridružuje vetru, pticama,gromovima i odsjaju vecnog neba u brzacima planinskog potoka i sveopšte prolaznosti.

Kritika Zorana Jancica

Slike su pretežno nastale u pleneru,znaci u direktnom,prisnom kontaktu sa prirodom,a samo nekoliko u improvizovanom kucnom ateljeu. U pastelima autor poseduje dobar crtež,ali i mekocu poteza,kao i jedan vrlo uspeo pokušaj za ostvarenjem atmosfere,narocito zimske,u slici “Zima u Kremnima”.
Kada slika ulja,vecinom pejzaže sa Zlatibora,Kremna i okoline Užica,posebno ga privlaci široki plan i plavetne daljine horizonta..Neguje širi potez cetke,ponegde gušce paste i uglavnom zvucnog i ekspresivnog kolorita. Dobar osecaj za perspektivu i slikanje arhitekture pokazuje na slikama “Vergovica kuca” i “Užicka plaža”.
Sledeci putevi naših slavnih pejzažista,poput Nadežde Petrovic,nastale su slike “Put u selo” i “Predeo iz Šljivovice”.
Karakteristicno za slikarstvo Mirka Sekulica je tematski prvenstveno pejzaž Užickog kraja,predeli slikani iz široke perspektive,uvek zvucnog kolorita sa pastoznim premazima boje.

Kritika pisana 1995 godine.